Citiraću u prvom dijelu uvaženog profesora RIZAHA GRUDU koji je učinio i ostavio pokoljenima iza sebe neprocjenjivo blago. "Zbog represivnih mjera crnogorske vlasti, tokom juna 1914. godine poćeo je proces iseljavanja Bosanjaka u Tursku. Oko 140 domacinstava Gusinja i njegove okoline krenulo je preko Barske luke brodom za Izmir, Adapazar i grad Halep.

   Umirali su u mocvarnim krajevima Anadolije, u vječnoj čežnji za rodnim krajem.

   Bošnjaci iz Gusinja pisali su svojima: Čuvajte naš lipi, gusinjski jezik. Naše lipe riči – mliko, liska, sić, napučiti, prškati, potolje .. "

   A moram spomenuti i naše kulturno-istorijski blago.

   No, kao što reče Efendija uvaženi - Gusinje je dugo bilo tranzitno područje i centar trgovine, pa su trgovci sa dugih putovanja donosili i elemente drugih kultura. U svim tim tokovima, u nastojanjima da se sačuva individualnost i ono svoje staro, ali i prihvati novo i tuđe, nastajalo je spontano i nešto autentično, originalno.

   Tako je nastao i Ćiljim granaš. A ćiljim sa motivom grančica izrađivan je isključivo u ovom, plavsko-gusinjskom kraju i njegov je zaštitni znak! Imamo mnogo čega za pomenuti - našu tradicionalnu kuhinju (koje nazalost nema u restoranima, trebalo bi pod hitno donijeti zakon koji ce obavezati restorane da imaju našu tradicionalnu hranu koju turisti jedva cekaju probati) nabrojacu nekoliko: Ćeškek sa gunguljošama, kukuruza, hurmašice, hačajljija, gurabija, tulumbe, sok od kljeke.

   Obrisi kuća i kula su autentični;

   Gradjevine i obrisi kuća koje su po svojim oblikom autentične: Stare drvene grede, mali čardaci za sjedenje i bjelina kamenih zidova zrače duhom stare čaršije i dušom domaćina, toplinom i dobrodošlicom.

   Ostaviću još jednu zanimljivost: Zanimljivo je da istraživači koji su se bavili tradicionalnom arhitekturom uočavaju da su kuće u Gusinju veće, prostranije od onih u Plavu. Osim toga, dok je visina soba velikim plavskim kućama tek malo iznad dva metra, visina soba u Gusinju je dva i po metra. I to, pored ostalog, govori o standardu Gusinjana u 19. i na samom početku 20. vijeka.

   A našu pjesmu, citiraćemo kako se ko, koje sjeća ali evo jedna dijaspori:

   Nikada te ostavio ne bih,
   kud god pođem,
   Ja se vraćam, TEBI!

   Brate, sve ovo ispisah i citirah, prije godinu dana sam objavio jedan post na ovu temu, moja generacija me ismijavala zbog ovih riječi, koje vjerovatno nijesu čuli od naših starih ili jednostavno nisu prihvatili da je stvarno tako, ali evo prilike da nauče.

   Hvala ti što djeluješ-učiš nas u pravom smislu te riječi!