Napisao: Becir - Beco Sahmanovic
Kada pocnete citati ovu knjigu sto se zove "Plavski slucaj" nedavno objavljenu u izdanju Almanaha iz Podgorice, autora Omera Redzepagica sumnjam da cete je lako ispustiti iz ruku.
Da mi je nekako bilo moguce da od prve strane "iz duska" dodjem do krja. A tako je i bilo, vukla su me desavanja "Plavskog slucaja " iz 1967 godine,jer sam i sam igrao jednu od glavnih uloga kao sekretar Opstinskog komiteta SK Plavske opstine.
Omer je predlozen za predsjednika Opstine,a protiv kandidat je bio Vojo Paunovic.
Maj je mjesec valjalo je orati,sijati,istjerati stoku na planine. Ali u oba gradica-i u Plavu i Gusinju nikome ne pada na pamet da poradi proljetnje radove. Nista nije mirnije ni u Murini ili Velici, svejedno. I tamo se uzurbano prave planovi da Omer ne prodje, a da se Vojo izglasa. Sve je pocelo kada je sekretar Opstinskog komiteta SK Plavske opstine / cesto ga njegovi drugovi zovu Beli/ na politbirou Partije u Titogradu trazio da se uvedu kljucevi pri izboru direktora, u policiji, preduzecima, skolama, adekvatno nacionalnoj strukturi stanovnistva, sto je bila tabu tema.
Grupa od cetvorice polimskih generala podrzala je vjestacki isforsirane stavove partijskog vrha SK CG koji se nisu podudarali sa misljenjem najmanje tri cetvrtine stanovnistva Opstine.

-Dobri su kljucevi, ali su bolji katanci! -izusti jedan od nih okrecuci se grupi sto se oko njih okupila na terasi hotela "Plavsko jezero" uoci partijskog skupa posvecenog izboru predsjednika Opstine.
Omer je omiljen kod gradjana, znaju da je robijao tri godine na Golom otoku ni kriv ni duzan kako ce se to kasnije, po izlasku iz zatvora, zvanicno objelodaniti. Zna se za njegovo cvrsto drzanje u zatvoru. O tme je pisao poznati knjzevniki Zuvdija Hodzic u jednoj svojoj knjizi: jednog jutra banu u njegovu sobu isljednik i pruzi mu dvolist cistog papira.

-Znas sta trebas uraditi, a ja cu doci za desetak dana da mi vratis papir!-zaprijeti mu nadmeni isljednik. Suti Omer, uze hartiju, presavi je i cusnu u nesto svoje tese sto je visila o zidu iznad njegovog lezaja.
Omera ponovo posjeti isljednik. On mu pruzi prazan cist tabak, doduse malo zguzvan.
Ostao je cvrst,nije htio nikome da podvali, da upise neko ime,ili vise imena navodnih simpatizera velikog Staljina.
Vrse se pritisci sa strane, Zufer Music pise pismo, ukljucuje se Mustafa Memic, prave se carsijski zapleti. Pogodno vrijeme za birokratiju, da bolje ne moze biti. Spremne su vatrogasne cisterne, pripravna je policija u kamionu sakrivenom u sumarku kod Ekoinomije u Brezojevici...

Postoji volja naroda,ali postoji i volja birokratije, sad se nadmecu dvije nejednake strane. Ona prva ima snagu u narodu, ali druga ima vlast i aparat represije. Hoce se sudariti sut sa rogatim, zna se ko je u prednosti, jasno je to...
Sekretara Komiteta primoravaju da zakaze sjednicu najviseg partijskog organa u Opstini. On odbija, narod je na nogama.

-Nije valjda sekretarovo da odredjuje ko ce biti predsjednik Opstine, njega treba da biraju gradjani!- obrazlaze svoj stav sekretar clanovima visoke partijske delegacije iz Titograda.

Odrzavaju se brojni satanci,ukljucuje se stampa, radio, pisu dirgovani novinari, jedan od njih je iznimak, ali sta to vrijedi.
Partijska birokratija u sprezi sa birokratijom cinovnickog aparata primorava Omera da se odrekne kandidature za predsjednika Opstine. Gradjanima se to ne svidja, ali je sve uzalud. Nametnuto je takozvano "trece rjesenje" a za predsjednika je izabran magacioner Zem. zadruge Gusinje. Sekretar Komiteta je smijenjen i partijski kaznjen, Omer i mnogo njegovih prisrasa su izbaceni iz Partije.
Bilo je tesko vrijeme,birokratska mreza je rasirila svoje konce u sve pore drustvenog,politickog, ekonomskog zivota. Ipak se opstalo. Omer sada zivi u Ulcinju, krepak je i vitak starac iako mi je 86 godina.
Knjgu je posvetio Amiru Kojicu, Ahmetu Kucevicu, Isu H. Medunjaninu, Hamdu M. Redzepagicu i Esadu A. Sabovicu.
Citajte,vidjecete ima mnogo toga zanimljivog.

Stockholm, 25 maj 2011 godine

WWW.GUSINJE-PLAV.COM - PLAVSKO GUSINJSKI CNN