Do Grebaja se stize od Gusinja kroz selo Dolju asvaltnim putem, putnickim vozilom za 10 minuta.

U ovu neobicnu i cistinu prirode, covjek treba da ulazi samo sljubavlju, oslobodjen svih rusilackih nagona. Ovdje je pravo mjesto istinskim istrazivacima: geolozima, botanicarima, geografima, itd. Ovdje je mjesto za inspiraciju: pjesnicima, slikarima, filozofima i dr. Ovo su predjeli do kojih nije tesko doci, ali je otici gotovo nemoguce.

U ovim predjelima prisutna je dominacija kamena i bezvodice. A kamen je polazna stepenica u zivot, u filozofiju, poeziju, medicinu, u beskraj moguceg. Sa ovih terena se ponese velicanstveni pejzaz sunca i kamena, strogosti i bezvodice, pejzaz poucnosti, bliskost ljepoti, stranost bogastvu objesti sitih. Dakle, mora se pjesaciti prema izvoristu prirodnosti, da bi se pojmila sopstvena ljudska slava.



Sa planinarskog stanovista Grebaje predstavlja izuzetno atraktivnu gorsku skupinu, koja privlaci svojim kontrastima i visinom. Zato su u dolinu Grebaja podignuta dva planinarska doma (kapaciteta 26 lezaja), koji omogucuju laksi prilaz vrhovima.



U ovu rascvjetanu dolinu, punu sunca, mirisa i blagog povjetarca, posjetilac stoji kao omadjijan i gleda visoko u nebo. A njega je malo, uobicajni nebeski prostor zaklanjaju svi kameni vrhovi, u cijim stranama na suncu blijeste platna snijega.

U odnosu na ogroman Prokletijski masiv, Grebaje predstavlja mali i na izgled beznacajni prostor. Medjutim, alpski izgled neizlecivo lijepe glecerske doline, koju ovjencavaju duge kamene strmine, ushicuje svakog posjetioca. Duzina tih vertikala, ogromna snijezna prostranstva, cija postojanost i na malim nadmorskim visinama, kao i ostri vrhovi koji idu visoko u nebo, su ono sto se rijetko gdje dozivljava kao tu. S pravom se tvrdi da je ova dolina uz rame sa najljepsim dolinama Julijskih Alpi.



KARANFIL ( 2460 - 2490mnv)

Do Karanfila se stize markiranom planinskom stazom za 4,5 do 5 casova pjesacenja. Uspon na Karanfile je preporucljiv za dobro obucene planinare i alpiniste. Na Karanfilima postoji vise alpinistickih smjerova i jedan planinarski ( koji je na granici izmedju visokogorstva i alpinizma).

Sa Karanfila se pruza izvanredan pogled na albanski dio Prokletija, koji se pruza preko Ropojane. Ono sto odvlaci pogled svojom masivnoscu i visinom jeste najvisi vrh Prokletija - Maja Jezerce (2695), sa karakteristicno malo nagnutim horizontalnim slojevima i obiljem snijega. Sa druge strane, ka Skadru, iz lake izmaglice izranjaju dvije kupe, izdvojene skupine Radohines. Silueta Karanfila asocira na alpske predjele. Karanfili su ogroman anfiteatar vrhova, koji zatvara dolinu Grbaja, kao kulise iznad zelenih livada i prvih padina prekrivenih sumom. Tu uzdizu do neslucenih visina krecnjacki vrhunci koji blijeste na suncu, a pod njima su dugi i prostrani snjeznici. To je izvanredan reljef bridova, kamina i iskidanih grebena, koji se tope u plavetnilu neba, sto je poseban dozivljaj.



OCNJAK (2185 mnv) Na vrh Ocnjaka se stize markiranom planinarskom stazom za 2,5 do 3 sata pjesacenja. Preporucuje se iskljucivo obucenim planinarima, jer je staza na granici izmedju visokogorstva i alpinizma.

U Grebajskom dijelu Prokletija, istice se ovaj vrh i naziv je dobio zbog svog izgleda Ocnjak / Maja Njeri krit - smrznuti covjek /, zasta je vezana legenda po kojoj objesni lovac na divokoze ostaje smrznut na vrhu, jer nije postovao dogovor sa vilom. Ovaj vrh svojom strminom i besputnoscu plijeni oci i zelju mnogih posjetilaca. On je savladan 1957. godine, od strane beogradskih alpinista i sve do 1962. godine, predstavlja iskljucivo alpinisticki domen, kada je pronadjen put koji je na granici izmedju alpinizma i visokogorstva.



KOTLOVI (1600 mnv)

To je otkrovenje i rijetkost. Tu pogled druguje sa visovima jedinstvenih Karanfila. Na nadmorskoj visini od oko 1600 m. pod nogama se osjeca skripa velikog snijega, a iznad dominira kameni kolos Koplje, cija visina stijene premasuje 300 metara. Pred njim covjek izgleda neznatan, slabasan i porazen. Medjutim, to je samo prvi utisak. Vodjen snaznom zeljom za osvajanjem i samopobjedjivanjem i ovdje je covjek uspjeo savladati svoje slabosti i 1964. godine stati na najvisi greben.

KARAULA (1915 mnv )

Poslije dva sata hoda, dobro markiranom stazom, nadjete se na visini od 1915 metara-najvecoj tacki Karaule. Odatle puca izvanredan pogled, zaustavljajuci dah. U vidokrugu oka nadju se grebeni: Vezirove brade, Karanfila, Popadije, Troljana i Volusnice, plavetnilo Plavskog jezera, doline Grbaja i Ropojana, albanska teritorija i Gusinje. Zaista se na ovom vrhu moze osjetiti istinsko dozivljavanje ljepote.

VOLUSNICA (planina i vrh )

U ovom predjelu dominira zelenilo, jablan i borovljak. Sa kote 1870 metera - vrh Volusnice, se prostire fantasticna panorama. Kao na dlanu posmatra se bjelina snjegova Karanfila, Zastan i albanski vrhovi, dolina Grebaje, vide se nepregledna postranstva prirodnih ljepota. Ovdje je sve tako divno, razdragano i blistavo. Ovdje nas sebi prizivaju vrhovi planina, bjelina snjegova, zelenilo dolina, raznobojnost cvijeca, stada ovaca, bistrina voda, sum vrela i duh covjeka.

BILJNI I ZIVOTINJSKI SVIJET

Biljni svijet grebajskog podrucja karakterise raznovrsnost rodova i vrsta, kratak vegetacioni period, bujnost vegetacije i cvetanje jarkim intezivnim bojama.

Na obodima bukovih suma, siparistima i proplancima raste razno zbunje i drvece kao: bijela vrba, mackovina, jarebika, sipurak, kleka, somina, sova, smrdljika, pasja lijeska, crvena ribizla, likovac, brijest i dr. Takodjer u zajednici sa bukovom sumom ili posebno srece se bijeli bor i molika. Na ovom prostoru raste vise od 30 biljnih vrsta, endema jugozapadnih Prokletija.
Poznato je jestljivo bilje ovog podrucja: sumska jagoda, malina, kupina, strijemus, kopriva, razne vrste zelja, jarebika, zova, crvena ribizla, borovnica, maslacak, sipurak I dr. Pored jestivog bilja valja pomenuti i najmanje jestiive gljive: pravi vrganj, borov vrganj, smrcak, lisicarka, rudnjaca, sumska puhara, bukovaca i dr.

U Grebajskoj dolini postoji veliki broj ljekovitog bilja, kao: majcina i bakina dusica, vranilovka, podbjel, hajducica, kantarion, rosopas, breza, lincura, trava od utrobice, zdravac, virak, trava iva. Oman, bokvica, odoljen, jagorcevina, kleka, bor, zova, smrdljika, sipura i dr. Pored ljekovitog raste i veliki broj otrovnog bilja, koje se nebi smjelo upotrebljavati bez konsultacije ljekara.

Zivotinjski svijet ovoga kraja je slican ostalim djelovima Prokletija. Od krupnih zivotinjskih vrsta treba napomenuti: divokozu, koja zivi u najvisem, stjenovitom dijelu planina. Nazalost, njihov broj je smanjen aktivnoscu covjeka. Nesto nize u sumama je zastupljena: srna, mrki medvjed, divlja svinja, lisica i zec. Brojni su glodari kao sto su : vjeverica, vuk, voluharica i druge vrste. Na ovom prostoru zivi veoma rijetka vrsta, takozvanih kraljevskih puhova, koji su nesto krupniji od ostalih i imaju oko ociju crne okvire kao naocare. Ptice nisu brojne, ali ih ima dovoljno. Valja pomenuti bjeloglavog supa, koji takoreci svakodnevno krstari oko vrhova. Zmije nijesu ceste. Od otrovnih se srece poskok, a visoko preko granice sume i sarka, a od neotrovnih smuk i smukinja.